недеља, 29. мај 2016.

Torvald Detlefsen i Ridiger Dalke: Bolest kao put, 2

Simptom može da nam kaže šta nam još nedostaje na tom putu – ali to pretpostavlja da razumemo jezik simptoma. Zadatak ove knjige je da nas ponovo nauči jeziku simptoma. Kažemo da nas ponovo nauči, jer taj jezik postoji od davnina i zato ne mora da se izmišlja, već samo da se ponovo pronađe. Čitav naš govor i način izražavanja je psihosomatski, to jest, poznaje odnose i uzajamno dejstvo između tela i psihe. Ako ponovo naučimo da čujemo tu dvostrukost našeg jezika, veoma brzo ćemo čuti kako naši simptomi govore i moći ćemo da razumemo šta kažu. Naši simptomi imaju da nam kažu više toga i da nam prenesu važnije poruke nego naši bližnji, jer su naši intimniji partneri, u celini nam pripadaju i jedini su koji nas zaista poznaju. Tako nastaje iskrenost koju nije baš uvek lako podneti. Naš najbolji prijatelj nikad se ne bi odvažio da nam istinu o nama sruči u lice tako neulepšano i otvoreno kao što to uvek čine simptomi. 

Ridiger Dalke (Ruediger Dahlke)

Nije, dakle, nikakvo čudo što smo zaboravili govor simptoma – jer uvek se lagodnije živi u neiskrenosti. Simptomi, međutim, neće nestati ako ih naprosto ne slušamo i ne razumemo. Na neki način, njima se uvek bavimo. Ako se odvažimo da ih slušamo i da s njima stupimo u komunikaciju, pretvoriće se u nepotkupljivog učitelja na putu ka istinskom isceljenju. Time što nam govore šta nam zapravo nedostaje, time što nas upoznaju s temom koju tek treba svesno da usvojimo, oni nam daju šansu da kroz procese učenja i osvešćivanja simptome same po sebi učinimo suvišnim. 
Tu leži razlika između borbe protiv bolesti i preobražaja bolesti. Izlečenje, to jest isceljenje, nastaje isključivo iz preobražene bolesti, a nikad iz pobeđenog simptoma, jer isceljenje, već i jezički gledano, pretpostavlja da je čovek postao isceljen, što znači ceo, potpuniji (nepostojeći drugi stepen poređenja prideva ceo ovde bi mogao da se shvati kao bliži celovitosti, celovitiji – a reč zdrav takođe ne bi trebalo da ima stepene poređenja). Isceljenje uvek znači približavanje celovitosti, onoj celovitosti svesti koja se naziva i prosvetljenjem. Isceljenje se postiže prisajedinjavanjem onoga što nedostaje, što znači da nije moguće bez proširenja svesti.
Bolest i isceljenje su dva pojma koji se odnose samo na svest i ne mogu se primeniti na telo – telo ne može da bude ni zdravo, a ni bolesno. U njemu samo mogu da se ogledaju
odgovarajuća stanja svesti.

Нема коментара:

Постави коментар