Passion

Passion is the "spark" of excitement that is felt when we stand on the edge of the unknown. It arises at the boundary where two different worlds rub up against each other - male and female, self and other, inner and outer, familiar patterns and uncharted possibilities. The spark of passion lights up the night and provides sudden glimpses of mystery and depth. Passion is an intense quality of energized presence that puts us in touch with the fullness and richness of being alive.

We fall in love in many ways at any moment. Suddenly, something or someone takes our breath away and we feel an expansive fluttering sensation in our chest as we taste for an instant what it is like to be fully in the present. A thousand different things can bring on this heightened sense of perception. We have the capability to find ourselves falling in love several times a day...to find ourselves deeply "moved" not only by other people, but by nature and the sounds that are all around us. It is nothing more than a heightened, keener awareness of what has always been present...reminding us of the wonderful experiences that exist in the vital moments of the "present". Passions essential nature is "spontaneous and unconditional". Our total being opens and naturally resonates as it desires to connect with that which is greater than ourselves.

To prevent illusions, we must learn never to confuse the "focus" of our passion with "source" of that passion. It is the nature of passion to connect intensely with something or someone - problems arise only when we begin to look upon the "source" of our passion as the "cause" of our feeling so alive. Passions pure essence is our deeper, more basic need to feel the goodness and fullness of our own being and to KNOW that it is indeed worth celebrating. A belief that our wealth of feelings comes from the "object" of our passions is what will lead us to personal delusions, for passion becomes "conditional" when we choose to focus it on a specific person or thing. Release the need to "possess" and we are instantly thrown back into the pure intensity of "feeling" - to the source of unconditional passion inside ourselves which allows us to open up in new ways.

When we consciously direct our love toward an object we KNOW we can never possess - passion ripens into something much deeper - it becomes devotion. Whole hearted devotion is a powerful, transformative energy that can work magic in the human soul, for it allows us to discover that the "fullness" of our love is not an "object" but rather that which we treasure in our own heart allowing us to share more fully with others. Passion is a devotional path for tapping into the greater powers within ourselves. It is the purity of love, an experience of the fullness of our whole being.

In our first moments of attraction we can sense that we must surrender to it - we feel a desire to move toward it in ways we can not control. We find ourselves wanting to reach out and touch it and we feel it touch us in our most sensitive areas. It is at that very moment that we recognize that when we open up to our passion and let it move freely through us, that we are forced to let go, to "give in" and feel how raw and vulnerable we truly are. It is through "grasping" and "seducing" that we try to regain control of that which has so disarmed us.- yet, the more we try to control and direct passion the more it drives and controls us. Passion can not exist without surrender. We must surrender "self" in order to expand and move freely - to feel full and empty at the same time - full of life and empty of self. It is the moment of spiritual fulfillment when life and death exist as one...for it is at that moment when we experience the fullness of the unity of life in its wholeness and the death of an image of a "singular self" and passion without fixation becomes possible.

The key to overcoming the "illusions" of passion lies in realizing that this energy arises from our higher being and can never be entirely satisfied by any one person or thing. It's nature is "egoless" and pure in that it is ultimately a desire to experience the fullness of life itself. Where it leads us, depends entirely on what we choose to do with it. If we wish passion to become a path, we must learn to dance on the razor's edge of this energy - now taking hold, now letting go, now focusing our passion with single-pointed intensity, now releasing its focus and feeling its source in the life flowing deep within us. Learning to ride the energy of desire without being swept away by it, we allow it to resonate through us and flow toward others without having to cling to them or possess them. By simply appreciating the pure quality of this energy as it arises in the moment, we can let ourselves fall in love lightly, without becoming obsessed, for passion is the vital spark which propels our journey forward.

Once you recognize that the true nature of your passion is a powerful, radiant heart energy that wants to shine forth, flow freely and connect with life itself - you will not suppress it or try to maintain its feverish intensity and this will keep love fresh and allow us to keep falling in love with the world and each other over and over, again and again.

Rahela Ferari: Maksimalna u toj... minimalnosti

"Ponekаd sаm sа nаše glumаčke trpeze dobijаlа sаmo - mrvice. 

I to sаm igrаlа bez roptаnjа, čаsno, iаko se sve u meni bunilo: 

ko to hoće dа priznа, jаvno, dа je bаš on mrvа? 

Nаučilа sаm sebe dа uvek budem mаksimаlnа u toj... minimаlnosti" 

Rahela Ferari

Srdjan Roje: 11 elemenata strasti

Sta je to strast? Sta znaci slediti svoju strast? Uplasi li te ta grandiozna rec strast? A sta ako ne znam sta je moja strast? Sta ako ne zivim svoju strast?

Ako si jedna od mnogo osoba koja trenutno razmislja o tome "sta je to strast i kako je ziveti", mozes se upustiti u dvosatno predavanje/radionicu Srdjana Roje koji pitko i sa lakocom predstavlja 11 elemenata strasti. Shvatices da je dovoljno ziveti svoja mala veselja, osluskivati svoju znatizelju i u to u skladu sa 1. elementom: " U svakom casu, od svih mogucnosti koje ti se taj cas nude, radis ono sto ti u taj cas predstavlja najvece uzbudjenje, veselje ili radoznalost i nosi u sebi najvecu mogucnost poduzimanja akcije." Da, upravo tako u skladu sa elementom 2: " Radis to najbolje sto mozes, koliko god mozes, sa punim postenjem." I svakako je bitno napomenuti da je u tom paketu i 3.element: " Bez ikakvih ocekivanja ili insistiranja kako bi to trebalo da se odvija ili sta bi to trebalo doneti."

Zvuci cudno da kad radis taj paket od prva tri elementa otkljucava se drugi deo paketa od 6 elemenata.
4: " Dobijas sve sto trebas da bi bio podrzan bez obzira na oblik u kojem ta podrska moze doci. "
5: " Imas svu potrebnu motivaciju i pogonski motor koji te gura napred kroz zivot. "
6: " Organizacijski princip postoji koji ti kroz sinhronicitete pokazuje sta treba napraviti, kada i s kim " ( kroz takozvane sretne i spretne slucajnosti ulaze situacije, ljudi, ideje da nam pokazu kako je najbolje ).
7: " Predstavlja put najmanjeg otpora, dakle najmanje ulozene energije. "
8: " Put koji te povezuje sa svim ostalim aspektima tvog veselja, cak i kada deluju razlicito i nepovezano. "
9: " Ogledalo koje ti otkriva sve sto u tebi ne pripada kako bi to osvestio, integrirao tu energiju i dodao svom veselju, uzbudjenju ili radoznalosti " ( kada se jave emocije niskih vibracija kao sto su sram, krivnja, teskoba upitaj se zasto je to tako i tu se krije resenje za boljom spoznajom tebe samog i svega sto ti ne treba u tom trenutku, a jeste unutar tebe, da bi to osvestio i otpustio ).

Tako dolazimo i do poslednja 2 elementa u trecoj grupi:
10: " Definisi pozitivno ono sto se desava i takav ces odziv dobiti sa pozitivnim okolnostima i iskustvima. "
11: " Definisi negativno ono sto ti se desava i takav ces odziv dobiti sa negativnim okolnostima i iskustvima."

Pri tom, vrlo fino i sa pravom dozom humora Srdjan ce te provesti i kroz 6 razloga koje mozes navesti kao razloge protiv:
#1 Sebicno
#2 Prejednostavno
#3 Frustrirajuce
#4 Hedonisticki
#5 Neodgovorno
#6 Neusmereno vrludanje
Da, sve te razloge ce fino razloziti i jedino preostaje da se slozis i uvidis da jeste jednostavno, zato sto imati uverenje da je tesko i mukotrpno doci do uspeha jeste "pogresno". Promeni uverenje da je zaista prirodno uloziti najmanje energije da bi se ucinilo nesto. Tako je i u prirodi i mozes uciti od nje. Priroda nikud ne zuri i sve stize. Realnost je tu da se oblikuje prema nasim uverenjima. Ukoliko mislimo da je tesko i mukotrpno upravo ce tako i biti. Ukoliko mislimo da je lako i sa najmanje ulozene energije, upravo ce i tako biti. Uvek si u pravu! Na nama je da biramo nasu realnost. Biraj ono sto ti vise sluzi i sto je korisnije za tebe. Biraj put najmanjeg otpora i sa najmanje energije. Realnost ce te podrzati u tome!

Halil Džubran: Jer, baš kao što vas kruniše, ljubav će vas i razapeti

 

Jer, baš kao što vas kruniše, 

ljubav će vas i razapeti. 

Isto kao sto vas podstiče da rastete, 

isto tako će vas i okresati. 

Kao što se uspinje do visina vaših i miluje vam 

grancice najtananije što trepere na suncu, 

Tako će se spustiti i do vašeg korenja i protresti ga u 

njegovom prijanjanju za zemlju. 

Poput snoplja pšeničnog, 

sakupiće vas u naručje svoje. 

Omlatiće vas, da bi vas ogolila. 

Prosejaće vas, da bi vas otrebila od kukolja. 

Samleće vas, do beline.  

Umesiće vas, dok ne postanete gipki. 

A onda će vas izložiti svojoj svetoj vatri, 

tako da postanete sveti hleb za svetu Božiju svetkovinu. 

Halil Džubran

Svesnost

"Looking for consciousness in the brain is like looking inside a radio for the announcer." 

 Nassim Haramein

"Traziti svesnost u mozgu je kao trazenje unutar radio uredjaja samog spikera."

Nasim Haramajn

Lissa Rankin: Razgovor sa drugom stranom

Conversation With The Other Side

Q: Why do good-hearted people who do all the right things still get struck with chronic illnesses doctors don't know how to treat?

A: Because humans think they can control everything in life. They think if only they work hard enough- see the right doctors, eat the right diet, practice the right exercises, do the right meditation, take the right pills or supplements- then they will get what they want. Illness strikes when the soul is ready to learn that it is not in control. Illness teaches humility. Then the soul is ready to surrender to the mystery, and that's when life gets really interesting.

~Letting go opens you to the frequency of mirracles~

Razgovor sa drugom stranom

Pitanje: Zasto ljudi dobrog srca koji cine sve prave stvari ipak bivaju pogodjeni hronicnim bolestima koje doktori ne znaju kako da lece?

Odgovor: Zato sto ljudi misle da mogu da kontrolisu sve u zivotu. Misle da ako samo rade u zivotu dovoljno uporno, posecuju prave doktore, drze se ispravnog rezima ishrane, praktikuju ispravne vezbe, meditiraju na pravi nacin, uzimaju ispravne pilule ili dodatke ishrani - onda ce dobiti ono sto zele. Bolest pogadja kada je dusa spremna da nauci da to nije stvar kontrole. Bolest uci poniznosti. Tada je dusa spremna da se preda misteriji i tad zivot zaista postaje zanimljiv.

~Otpustanje nas otvara za frekvenciju cuda~

Osho: Woman is to be loved, not understood

I have told you that a woman is to be loved, not understood. 

That is the first understanding.

Life is so mysterious that our hands cannot reach to its heights, 

our eyes cannot look into its deepest mystery. 

Understanding any expression of existence 

– men or women or trees or animals or birds – 

is the function of science, not of a mystic. 

I am not a scientist. To me science itself is a mystery, 

and now scientists have started to recognize it 

– they are dropping their old stubborn, 

superstitious attitude that one day they will know all that is to be known.

With Albert Einstein the whole history of science 

has taken a very different route because 

the more he went into the deepest core of matter, 

the more he became puzzled. 

All logic was left behind, 

all rationality was left behind. 

You cannot dictate to existence, 

because it does not follow your logic. 

Logic is man-made.

There was a point in Albert Einstein’s life 

when he remembers that he was wavering 

about whether to insist on being rational…

but that would be foolish. 

It would be human, but not intelligent. 

Even if you insist on logic, on rationality, 

existence is not going to change according to your logic; 

your logic has to change according to existence. 

And the deeper you go, existence becomes more and more mysterious.

A point comes when you have to leave logic and rationality and just listen to nature. 

I call it the ultimate understanding 

– but not in the ordinary sense of understanding. 

You know it, you feel it, but there is no way to say it.

Man is a mystery, woman is a mystery, everything that exists is a mystery 

– and all our efforts to figure it out are going to fail.

Osho

Frank Kinslow: Kako postati sretan 3. ( odlomak iz knjige Tajna kvantnog življenja )

Kako postati sretan, 3.deo

Možete biti mirni čak i ako vam je tijelo aktivno. Trkači na duge staze često govore o unutarnjem miru čak i dok im je tijelo u velikom naporu. Bit je u tome da se istinski mir odražava u smirenom umu, bez obzira na to što tijelo radi.

Mogli bismo, dakle, reći da sve manje mentalne aktivnosti odražava sve više mira. Ako je tako, onda isto tako možemo reći i da je nepostojanje aktivnosti bezuvjetni mir. Aktivnost je energija, a nepostojanje aktivnosti nepostojanje je energije. Nepostojanje energije je Ništavilo. Iz toga slijedi da je Ništavilo apsolutni mir. Mudro, zar ne?

Ego uvijek ide za nečim dodatnim kako bi pridao veći značaj svom postojanju. Smatra da će uz više obrazovanja, bolje zdravlje ili više novca ostvariti mir i slobodu od tjeskobe. Problem je u tome što dodavanje stvari dodaje energiju, a dodavanje energije, kao što znamo, suprotno je miru. Ovo je vrlo važna pojedinost. Da je pronalaženje mira matematički proces uključivalo bi oduzimanje umjesto dodavanja. Odvojite minutu i razmislite o oduzimanju stvari iz svog života. Ne osjećate li se bar malo manje tjeskobno kad pomislite kako ne morate otići na posao ili možda čak na odmor? Čak i dobra iskustva kao što je odmor mogu prouzročiti stres. Koliko ste se puta vratili s godišnjeg s osjećajem da biste se napokon trebali odmoriti? Pa, evo dobrih vijesti. Otkrio sam kako je moguće očuvati aktivan život, a ipak imati miran um, baš poput trkača čije je tijelo vrlo aktivno, ali mu um počiva. Bit će potrebno malo vježbe, ali rezultati su trenutni i poticajni. Kad naučite jednostavan proces kvantnog entrainmenta (KE) moći ćete učinkovito liječiti sami sebe i svoje prijatelje od očitog nesklada svakodnevnog života.

U matematičkom smislu proces KE-a djeluje prema načelu oduzimanja. Vašem umu nudi sve manje, i manje, i manje sve dok ne preostane Ništa. Tada - a ovo je uistinu zgodan dio - drži vaš um na istančanijoj razini stvaranja, onaj gdje prebiva vaše unutarnje Ja, istovremeno mu dopuštajući da nježno otplovi natrag u vrevu svakodnevnog života. Tako doista prebivate u dva svijeta, crpeći hranu istodobno iz oba. To je ključ za oslobađanje mira i uklanjanje patnje. Shvaćate li kako je jednostavno? Kad naučite ovaj jednostavan proces u dva koraka moći ćete stvoriti mir i sklad bez obzira kamo vas put nanese, u svemu što radite. Moći ćete popraviti svoje odnose s drugim ljudima, kao i emocionalno i fizičko zdravlje, novčano stanje, tjelesnu spremnost i duhovne težnje; bit ćete u prilici čak i drugima pomagati da postignu to isto. Nije li to nevjerojatno? Jednostavno, (ne)čineći Ništa vi pokrećete iscjeljujuće valove promjene koji ne odjekuju samo u vašem vlastitom životu nego i u svemu stvorenom. Shvaćate li sada moć i potencijal ovoga laganog i potpuno prirodnog procesa? (Autorova napomena: Nije u duhu ni opsegu ove knjige preduboko ulaziti u očaravajuće proučavanje mehanike života i življenja. Ali želite li podrobnije istražiti ovakve i slične ideje nabavite primjerak knjige Beyond Happiness: How You Can Fulfill Your Deepest Desire ('Više od sreće: Kako ispuniti svoju najveću želju' koju je napisao ovaj autor).)

Mislim da je dovoljno rečeno o egu, miru i Ništavilu. Vrijeme je da vam dadem priliku da Ništavilo doživite tako da ovo o čemu sam pisao dobije značenje. Zapravo, nećete doživjeti Ništa. Jer budući da može spoznati samo oblike poput "misli" i "osjećaja" te prevesti ono što mu osjetila donose iz vanjskog svijeta um ne može izravno doživjeti Ništavilo. Mora mu pridodati neko ustrojstvo. Ništavilo nema oblika i, kako ćete vidjeti (odnosno, u biti nećete vidjeti), Ništavilo je poznato po nedostatku iskustva. Pođimo ga, dakle, steći. 

Frank Kinslow: Kako postati sretan 2. ( odlomak iz knjige Tajna kvantnog življenja )

Frank Kinslow: Kako postati sretan, 2. deo

Možda mislite da taj osjećaj praznine nije dobar, ali on to zapravo jest. Baš kao što je i fizička bol dobra jer da ne osjećamo bol ne bismo znali da smo se ozlijedili. Zamislite da imate neurološku manu ili genetsku bolest anhidrozu i da ne možete osjetiti bol. (Anhidroza zapravo znači nemogućnost znojenja koja prati nemogućnost osjećanja boli.) Ne biste mogli mirno piti ili jesti vruću hranu čak i kad biste mogli, ne biste znali žvačete li i u zalogaju odreska i svoj jezik. Ne biste znali jeste li dobili ozebline od obične šetnje parkom, ili krvarite li kad biste udarili glavom o rub ormara. Bol je prirodan signal upozorenja da nešto nije u redu. Isto je i s osjećajem praznine. To je signal upozorenja da ono što radimo ne rješava problem.

Trudimo se utišati onaj tihi glasić koji nas podsjeća da nam nešto nedostaje u svakom smislu. Zapravo, suvremeni je čovjek neobično domišljat u pronalaženju načina da taj unutarnji glas uguši. Tehnologija je naš najveći alat i odlično se uklapa u mentalitet vrste "namami i preusmjeri" koji smo razvili da zadovoljimo glad za još više. Računalo za kojim sada sjedim savršen je primjer. Funkcionalno je, da, ali i - kad je povezano na internet - postaje jedna od najvećih igračaka koje je ljudska vrsta smislila. 

Kupovanje je drugi primjer. Koliko nas kupuje stvari koje uopće ne trebamo? Koliko vas se sjeća kamenčića kao kućnog ljubimaca, Pet Rock. Koliko vas ih još uvijek ima? Hajde, molim vas, priznajte. Nakon što ste masno platili kamen sličan onom iz vrta nećete ga tek tako baciti preko ograde. Kladim se da ga još uvijek imate negdje u podrumu.

Priklanjamo se oblicima zabave da bismo sami sebi odvratili pozornost od osjećaja praznine, usamljenosti i gubitka. Kupovanje, hrana, ekstremni sportovi, seks, televizija - popis se nastavlja u beskonačnost. Ne možemo čak niti uživati u plodovima svog truda jer nam se gotovo istog trenutka u mozak ušulja želja za većim i boljim modelom. Nikako ne uspijevamo ispuniti bezdan praznine pokušavajući ga zatrpati stvarima, mislima i osjećajima. To bi bilo kao da crveno svjetlo pokazivača ulja u automobilu prebojite crnim markerom tako da vas stalno ne podsjeća da imate malo ulja. Praznina, dosada, nemir i tjeskoba - poput fizičke boli - crvena su svjetla upozorenja. Pokušavaju nam signalizirati da nešto nije u redu. Poručuju nam da nam vanjska aktivnost neće osigurati unutarnji mir. Išli smo prema van da steknemo što više, no odgovor leži u drugom smjeru.

U čemu je, dakle, problem? Zašto osjećamo trajan poriv da postižemo i stječemo sve više i više? Problem je u tome što ne trebamo više. Trebamo manje. Zapravo, trebamo i manje od toga. Ne trebamo ništa. Znam da to zvuči ludo, ali istina je. Evo zašto. 

Kvantna fizika nam govori da život ima dvije strane: 1.) polje oblika i energije i 2.) Ništa(vilo) iz kojega sve to proizlazi. Zapravo, kvantna fizika nije na to ukazala prva. Svi duhovni tekstovi poput Veda i Upanišada, taoističkih i budističkih zapisa te kršćanske doktrine govore o praznini koja je postajala prije stvaranja. Pa što je u tome tako iznimno? Ispada da Ništavilo nije prazno. Pozorno me pratite, sada postaje zanimljivo. Sve stvorene stvari - zvjezdana prašina i antitvar i bubamare i lijepi snovi - postoje u relativnom svijetu oblika i energije. To polje oblika okružuje i prožima Ništavilo. Ništavilo ima sve sastavne elemente za popunjavanje našega kozmičkog postojanja beskonačnom množinom stvari, ali kao Ništavilo one još nisu poprimile oblik.

Kako znamo da Ništavilo postoji? Eto, i sveci i znanstvenici rekli su nam da postoji. David Bohm, teoretičar kvantne mehanike kojega je Einstein smatrao svojim intelektualnim sinom, nazvao je Ništavilo "implicitnim redom". Prva dva stiha Postanka navode: "U početku ... zemlja je bila bez oblika i prazna." jeka Ništavila odzvanjala je i prije 3000 tisuće godina u prvom retku Taittririja Upanišade: "Na početku, svijeta nije bilo."

Ali, Ništavilo nije moglo samo besposleno sjediti pa se upustilo u posao stvaranja. Prva mu je aktivnost bilo razmišljanje. Prva misao mu je bila o njemu samom. O čemu se i imalo razmišljati? Prva misao stvorila je osjećaj Jastva, tu neograničenu bit koju poznajete kao "ja". Onda je Ništavilo razmislilo o svim uistinu lijepim stvarima koje može stvoriti. U tom je času Ništavilo postalo nešto. Postanak dalje navodi. "I duh Božji lebdio je nad vodama. I reče Bog: 'Neka bude svjetlost!' I bi svjetlost." Taittririja Upanišada nas poučava istome: "Od ne-postojanja nastalo je Postojanje. Postojanje je od sebe stvorilo ja. Zato se zove Samo-stvoreno." Vidite, dakle, ideja daje Ništavilo stvorilo sve prisutna je već poduže vrijeme. A za to postoji i razlog. 

Kad ideju o Ništavilu pridodamo iskustvu o Ništavilu to na nas ima izuzetan učinak. Uklanja patnju. Tako je: Ništavilo iskorjenjuje tjeskobu, nevolju i nesreću. Uravnotežuje nesklad svake vrste te krijepi tijelo i duh. Ono je uistinu čudotvoran lijek za svaku bolest i ludilo čovječanstva koji sve rješava bez ikakva napora, uklanjajući potrebu za borbom i mučenjem. Kao univerzalna veličina odjeće - pristaje svima. Dakle, kad ego krene u potragu za ispunjenjem novom vezom ili novim automobilom mora sa sobom povesti Ništavilo ili će sve završiti na neželjen način tj. patnjom.

Ludo, zar ne? Mislimo da moramo oko sebe nagomilati što više stvari, bogatstva i prijatelja da bismo se osjećali potpunima. Ali kao što nam je svima poznato, sve što steknemo možemo i izgubiti. Svi poznajemo ljude koji su izgubili bogatstva i prijatelje za koje su nekoć mislili da im pripadaju za cijeli život. Patnju ne uzrokuje gubitak. Uzrokuju je strah od gubitka i čežnja za povratom onoga što smo izgubili. Stvari i ljudi nisu problem. Muku stvara ta vezanost uma za njih. Um se veže za stvari jer ne poznaje vrijednost Ništavila. Ako imate (nemate) Ništa nemate što izgubiti. Mislim da ovu posljednju tvrdnju ne treba objašnjavati.

Pogledajmo to u odnosu na mir. Kad smo mirni ne patimo, zar ne? Mir i strah ne mogu postojati u isti čas. Smiren um ne može pojmiti patnju. Potpuno su suprotni. Mir ne istiskuje strah i patnju, on im jednostavno ne dopušta da postoje u toj blagotvornoj okolini. Mir je neplodno tlo za strah. Koristit će nam da bolje razumijemo mir ako ikada želimo dokučiti bit patnje.

Što je mir? Ako na mir gledamo kao na izraz veće ili manje mentalne aktivnosti rekli bismo da je mir manje aktivnosti, zar ne? Kad se osjećate puni mira vaš um je tih, nije li tako? Zamislite da gledate zalaz sunca ili sjedite na panju u šumi za razliku od svađe sa šefom. 

Dr. Wayne W. Dyer: Zdrave navike

Zdrave navike se uče na isti način 

kao i one nezdrave - kroz praksu.

Dr. Wayne W. Dyer

Slonova kost

Slonova kost

Slonovača je odvajkada bila dragocen materijal. U staroj Grčkoj su od pločica slonovače i zlata rađene veličanstvene statue bogova (radovi Fidije i Polikleta) koje su težile po nekoliko tona. U Izraelu u vreme Carstva slonova kost je korišćena ne samo za sitne ukrase, već i u dvorskoj arhitekturi i dekoraciji enterijera (Prva Knjiga o Carevima. 10.18 i 22.39). U hrišćanskoj umetnosti u pozno-antičkom i srednjevekovnom periodu, ovaj materijal je korišćen mahom za izradu sitne plastike. Mnogobrojni predmeti iz tog perioda koji su izrezani u slonovoj kosti, poznati su pod jednim zajedničkim nazivom - avorije (od engleske reči- ivory — slonovača). To su rezbarene ikone, ikonografski diptisi i triptisi, krstovi, kivoti–relikvijari, piksidije (okrugle kutijice za čuvanje prosfore), itd.

Zbog osobina kosti kao što su belina i čvrstina, ona je simbol čistote i snage duha. Njena otpornost na raspadanje (netruležnost) učinila je da kost poprimi i simbol svetosti. Zajedno sa izuzetnim fizičkim osobinama kao što su gustina i ravnomernost, slonovača je idealan materijal za izradu minijaturnog ikonografskog reljefa. U današnje vreme upotreba slonovače je zabranjena, tako da se u Rusiji za rezbarenje koriste skeletni ostatci mamuta koji se neretko pronalaze na ruskom severu, kao i očnjaci morža, koje Rusi često nazivaju  "riblji zub". Kao i crkveni predmeti od drveta i oni urađeni u kosti  mogu biti opremljeni skupocenim zlatim i srebrnim okovima sa dragim kamenjem.

Izvor: http://www.pokimica.com/lang_lat/tekst1_05_lat.htm

SLONOVAČA – OKAMENJENA VEČNOST

Slonovača se, pored ćilibara, bisera i korala, ubraja u drago kamenje organskog porekla. Ona je koštana materija od koje su građene kljove slonova, ali i praistorijskih mamuta, zatim nilskih konja, morževa, divljih svinja itd.

Različite vrste slonovače razlikuju se po boji i drugim svojstvima. Uz pomoć spektroskopske metode, pod mikroskopom je moguće razlikovati slonovaču azijskog od slonovače afričkog slona.

Slonovača je večna. Ne može da izgori, da se istopi u vodi ili istrune. Draž ovog materijala je u mlečnoj belini površine koja s vremenom poprima žućkasti ton. Slonovača se često kombinuje sa abonosom, poznatim još od davnina kao jedno od najlepših i najskupljih drveća. Srce drveta, od tamno braon do crnog, ističe kremasto belu boju slonovače.

Zbog svoje skupocenosti, koja potiče od njene retkosti i teške obrade, slonovača je oduvek bila simbol društvenog statusa.

Slonovača se koristila još u praistoriji za izradu idola, a zatim i u drevnim civilizacijama Egipta, Mesopotamije i Stare Grčke. U Staroj Grčkoj je bila poznata hrizelefantinska tehnika vajara Fidije i njegove škole u kojoj su urađeni Atina Partenos i Zevsov kip u Olimpiji. U doba helenske umetnosti od slonovače su se pravili sitni upotrebni predmeti, a u Starom Rimu različiti ukrasi i predmeti za igru; u ranom hrišćanstvu i vizantijskoj umetnosti kipovi svetaca, relikvije, korice knjiga s biblijskim prizorima i biskupski prestoli.

U doba romanike i gotike slonovača se koristila i za upotrebne predmete sa umetničkim elementima: pribor za jelo, ručice i korice za mačeve i dr. U baroku i rokokou koristila se za intarzije u drvetu, toaletne luksuzne predmete i sl.

U Indiji, Kini, Japanu i islamskoj umetnosti od slonovače su pravljene statue i reljefi sa sakralnim i erotskim prikazima, oružje, nakit, figure za šah i dr. Kod drugih azijskih i afričkih naroda slonovača je povezana sa najranijim pojavama rukotvorina (idoli, oružje, nakit). 

U devetnaestom veku izvor sigurne zarade su bili robovi i slonovača. Stizali su užasnim, teškim i dugačkim putem od Afrike do Evrope koji niko ne bi potegao da nije donosio bogatstvo. Međutim, robovi su bili kvarljiva roba za koju niko nije mogao da garantuje da će stići u istoj količini u kojoj je i krenula. Zato je kabasta slonovača bila bez promašaja. Bar dok je bilo slonova... U Istočnoj Africi, odakle je dolazila mekša slonovača, bolja za graviranje i obrađivanje, godišnje je ubijano oko 3500 slonova da bi se u Engleskoj pravile drške za kišobrane, kutijice, figurice za šah, ukrasi, nakit, klavirske dirke, bilijarske kugle.

Danas je trgovina slonovačom zabranjena jer slonovima i drugim životinjima sa kljovama preti istrebljenje. Za izuzetno vredne kljove od mamuta se mora doživeti avanturistička ekspedicija do obala Arktičkog okeana u Sibiru. Smrznute u čistom ledu, kljove zadržavaju svoju besprekornu lepotu. Za izvoz slonovače ovog porekla potrebna je licenca koja ne može biti odobrena dok naučni nalaz ne bude donesen.

Kljove mamuta su po sastavu i izgledu jedinstvene. Materijal je apsorbovao vlagu za vreme milenijuma provedenog zarobljen pod ledom, i potrebno je lagano i pažljivo sušenje u periodu od 3 do 5 godina. Samo tada se može oprezno seći, brusiti, urediti i polirati. Ovo traži specijalnu sposobnost, a teško da je bilo ko sposobniji od Jirgena Skota, velikog majstora iz Udruženja za obradu slonovače u Odenwald regionu, blizu Heidelberga, poznatom po bogatoj tradiciji u proizvodnji izvanrednih zanatskih dela u poslednjih 200 godina.

Priredila: Nadica Janić ( http://anima-art-jewelry.blogspot.ch/2010_05_01_archive.html )

Izvor:

www.wikipedia.com

www.amphorayu.com

www.ekologija.rs 

Frank Kinslow: Čista svjesnost ( odlomak iz knjige Tajna kvantnog življenja )

Čista svjesnost

Poslužit ću se analogijom Maharishi Mahesh Yogija i usporediti misao s jezerom. Misao je poput mjehurića što se odiže s dna jezera i raste sve dok se ne rasprsne na površini. Površina jezera slična je svjesnoj razini duše na kojoj postajemo svjesni misli. Dno jezera odakle mjehurići dolaze slično je Ništavilu koje rada sve stvorene stvari.

Poput mjehurića koji se podižu s dna prema površini jezera misli se šire, raspršujući svoju energiju i postajući sve slabije kako se uspinju. Što dalje od izvora odmiče, misao crpi više svoje energije. Misao je prethodnik djelovanja. Stoga je lako vidjeti da slaba misao vodi slabom i neučinkovitom djelovanju. Slijedimo li ovu idejnu nit dalje, jasno vidimo da bismo, kad bismo postali svjesni misli bliže njenom nastanku, mogli imati koristi od energijom nabijenijeg, manje iskrivljenog mišljenja. Nešto od toga svima bi nam dobro došlo.

Dopustite da vas upitam: Je li vam ikad ponestalo zamisli? Nisam ni mislio da jest. Jedno je o našim mislima sigurno: od našeg prvog do posljednjeg daha one su tu. Ako su misli energija, a nikada nam ih ne ponestane, onda se samo po sebi razumije da je izvor misli neka nepresušna zaliha energije. Isto tako izgleda da možemo imati velike koristi ako možemo izravno crpiti iz svoga izvora misli. Zasigurno nisam prvi koji vam na to ukazuje. Već cijelu vječnost mudri ljudi pokušavaju pobuditi naše zanimanje za istu tu vježbu. Kad bi to bilo moguće, svaki vid naših života preobrazio bi se na predivan način. Pripremite se za iznenađenje, jer to je moguće!

Možemo se mi šaliti o apstraktnim teorijama i maštovitim filozofijama do mile volje, ali to samo pridonosi jačanju ili oslabljivanju vjerovanja. Iskustvo je dokaz vrijednosti. Na meni je pobrinuti se da steknete to iskustvo. Krenimo, dakle.

Vježba zaustavljanja misli

Udobno se smjestite i zatvorite oči. Obratite pozornost na svoje misli. Slijedite ih kud god vas vode. Jednostavno gledajte kako dolaze i odlaze. Nakon što ste tako promatrali svoje misli pet do deset sekundi postavite si sljedeće pitanje, pa vrlo budno pričekajte i vidite što će se dogoditi kad ga postavite. Evo pitanja: Odakle će doći moja sljedeća misao?

Što se dogodilo? Je li došlo do kratkog prekida u procesu mišljenja dok ste čekali sljedeću misao? Jeste li primijetili neki prostor, neku vrstu praznine između pitanja i sljedeće misli? U redu, sad ponovno pročitajte upute i ponovite vježbu. Pričekat ću...

Jeste li primijetili blago kolebanje u razmišljanju - stanku među mislima? Ako ste bili pozorni odmah nakon što ste postavili pitanje primijetili ste da je um samo čekao da se nešto dogodi. Eckhart Tolle, autor knjige Moć sadašnjeg trenutka, kaže da je to slično situaciji kad mačka promatra mišju rupu. Budni ste, čekate, ali u toj praznini nema misli. Vjerojatno ste čuli da je potrebno mnogo godina napornog vježbanja da se um očisti od misli, a vi ste to učinili za nekoliko sekunda. Molim, ponovite vježbu. Radite je 2-3 minute zatvorenih očiju. 

Otprilike svakih 15 sekundi postavite izvorno pitanje ili umjesto toga pitanja kao što su: "Koje će boje biti moja sljedeća misao?" ili "Kako će mirisati moja sljedeća misao?" Samo pitanje nije važno, ali obraćanje pozornosti jest. Pozorno motrite prazninu kad se pojavi. Potražite je ako se ne pojavi. Pozornost će razotkriti prazninu - prostor između misli. Taj

prazni rascjep je izvor misli. Možda jest nestalan, ali postoji. Kad budete redovito postajali svjesni te mentalne stanke ona će pokrenuti svoje čarobno djelovanje na vas.

U redu, sada zatvorite oči i 2-3 minute radite Vježbu zaustavljanja misli. Pričekat ću ... 

Jeste li gotovi? Dobro. Kako se sada osjećate? Osjećate li opuštenost tijela? Jesu li vam misli tiše? Osjećate li utihnulost ili mir? Kako se to moglo dogoditi? Samo ste promatrali prazan rascjep između misli i automatski, bez napora, vaše je tijelo postalo opuštenije a um smireniji. To se događa kad počnete djelovati i živjeti na mirnijim razinama duše. Tijelo i duša su blisko povezani pa se um, kad prestane bjesomučno razmišljati, opušta, a time i tijelo postaje odmornije. Već znate kako tijelo učiniti napetim i krutim kad ste u mentalnom stresu. Ukrućen vrat i ramena, glavobolje, probavne tegobe, zatvor i povišeni tlak različiti su vidovi tjelesnih oboljenja koja potječu iz kaotičnog uma što luta izgubljen. Upravo ste u tri minute otkrili kako se treba boriti s problemom mentalnog/emocionalnog/fizičkog stresa. Iznimno, zar ne? To je samo vrh ledenjaka KE-a, ali ovom jednostavnom vježbom počet ćete stjecati osjećaj za potencijal koji počiva u prihvaćanju Ništavila. 

Dopustite da vas upitam: "Dok ste promatrali prazan rascjep između misli jeste li brinuli o plaćanju računa, pripremi večere ili o tome hoćete li biti u stanju sjetiti se ženinog ili muževog rođendana?" Naravno da niste. Vaša je duša bila potpuno mirna i lišena briga. Nemoguće je biti potpuno svjestan Ništavila i patiti od straha, tjeskobe, grižnje savjesti, krivnje ili bilo kojeg drugog neskladnog ili razornog osjećaja. Kad biste naučili samo ovu uvjerljivu lekciju mogli biste dramatično promijeniti tijek svoga života prema većem blagostanju, više kreativnosti i ljubavi. Ali postoji još mnogo više od toga.

Nastavimo otkrivati koji nas dodatni biseri percepcije očekuju zahvaljujući ovoj prosvjetljujućoj vježbi. Najprije mi recite što je bilo u praznom rascjepu? Što ste rekli? Malo glasnije, molim ... O, rekli ste "Ništa". Tako je, u praznini nije bilo ničega. Nije bilo oblika, zvuka, boje, mirisa - ničega! Ili, rekli bismo, Ništavilo je bilo u rascjepu, i isto tako bismo bili u pravu. Nazirete li polako veličinu ovog jednostavnog otkrića? 

Frank Kinslow: Kako postati sretan 1. ( odlomak iz knjige Tajna kvantnog življenja )

Kako postati sretan, 1.deo

Nedostatak vremena najveći je nedostatak našeg vremena.

Fred Polak

Tisuću svijeća može se zapaliti jednom svijećom, a njen se život neće skratiti.

Sreća se nikada ne smanjuje dijeljenjem.

Buddha 

Ako desetero ljudi upitate što znači "živjeti u sadašnjosti" dobit ćete deset različitih odgovora. Kao i o vremenu, svi govore o tome, ali čini se da nitko ništa ne poduzima.  Možda je to zato što mnogi od nas uopće nisu sigurni što znači "živjeti u sadašnjosti" i kakve bi nam to koristi moglo donijeti.

Na prvi bi pogled definirati "sada" trebao biti lak zadatak, ali nije tako. Mogli biste reći: "Sada je sada" i na tome stati. Pripadali biste među mudre. Zagrebemo li tek malo ispod površine pitanja "što je sada" otkrivamo zapetljano klupko racionalnih, ali neukrotivih crva sumnje koji jednako zbunjuju znanstvenike i filozofe. Zapravo, traganje za sadašnjom svjesnošću j varavim unutarnjim mirom koji on navodno otkriva zbunjuje čovječanstvo sve od one prve iskrice svjesnosti samog sebe koja tinjala u ljudskim očima od pradavnina. 

Naša tijela i umovi razvili su se oko kratkoročnih stresova poput neočekivano lošeg vremena, manjih okršaja sa susjednim plemenima i povremenim penjanjem na visoko stablo   u bijegu od sabljozubog tigra i njegovih pogubnih zubi nalik na mačeve. Pretpovijesni lovci-sakupljači radili su samo tri ili četiri dana tjedno kako bi osigurali sve potrebno za preživljavanje. Između dana ispunjenih stresnim događajima bili su stiješnjeni dani dokonog druženja sa članovima klana, lijenih šetnji uz jezero i sati provedenih u vodoravnom položaju te promatranju oblaka.

Da pokušamo odabrati jednu riječ koja bi odredila živote suvremenih ljudi bila bi to - grozničavost. Kad smo mi u zabilježenoj povijesti bili toliko pripremljeni za neprekidnu aktivnost? Mi uistinu sami sebe izluđujemo. Šezdeset ili sedamdeset godina nije dovoljno vremena da bi nam se živci, kosti i mozak prilagodili pojačanoj aktivnosti i stresu koje nam je nametnuo suvremeni život. Naša tijela i umovi iz iskustva znaju jesu li nas naraštaji postupne evolucije trebali pripremiti za grubu navalu življenja u 21. stoljeću. Stvoreni su za mirniju, kontemplativnu egzistenciju.

Ta priroda sklona promišljanju koja potječe od naših najstarijih predaka još uvijek je s nama, genetski je kodirana u svakoj našoj stanici i strpljivo čeka da je ponovno otkrijemo. To je vječno prisutan ali slabašan glas koji se upinje nadjačati sve zaglušniju grmljavinu suvremenog ludila. Ako na trenutak poslušate čut ćete ga kako tiho moli: "Usporite! Uživajte. Pustite da svijet prođe pokraj vas samo nekoliko minuta duže." Taj se glas može čuti upravo sada, on ne odzvanja u našoj prošlosti, on se ne odražava u nadanjima i strahovima naše zamišljane budućnosti. I to nas vraća u sadašnjost.

Mislimo da tratimo vrijeme kad ništa ne radimo. Ovaj problem nije pitanje količine nego kvalitete. Okretanjem prema svojoj nutrini pomlađujemo um i tijelo tako da ih usklađujemo s vanjskim svijetom. Odvajamo li vrijeme za sanjarenje ili meditaciju "izgubljeno" će se vrijeme posve sigurno nadoknaditi u obnovljenoj energiji i kreativnosti.

Dnevne aktivnosti ne mogu se izbjeći i iako će nam povlačenje od svijeta da bismo meditirali svakako donijeti koristi, promiče nam jedna važna istina. Pogrešno pretpostavljamo da ne možemo biti aktivni i tihi u isti čas. No ispada da možemo biti izvana aktivni, a istodobno u nutrini mirni. Da, možete imati i jedno i drugo. Budući da ste ljudi možete se obnavljati u hodu; možete održavati stanje unutarnjeg mira koje vas odmara dok se bavite svakodnevnim zadacima.

Zamislite čovjeka koji leži na leđima i gleda zvijezde. Leži ondje već dugo i um mu je poput tihe praznine svemira. To nije um poslovnog čovjeka ili tvorničkog radnika. Taj čovjek ne bi znao otvoriti vrata, jesti juhu žlicom ni izgovoriti pristojan pozdrav. A ipak je potpuno svjestan i pun pouzdanja i mira koje je ranije bilo svojstveno samo svecima i velikim duhovnim učiteljima. Taj je čovjek umro prije cijele jedne vječnosti, umotan u životinjsku kožu, a oplakala ga je šačica ljudi nalik njemu - članovi njegova klana. Njegov život kontemplacije bio je u oštroj suprotnosti s njegovim današnjim pandanom čije su misli nalik na čvor migoljavih zmija, a ne odraz zvjezdanih putanja. Iz sinaptičkih veza u mozgu suvremenog čovjeka gorljivo se ispaljuju impulsi od prvog treptaja svjesnosti ujutro do posljednjeg daha uvečer kad ga dobrodošla tišina sna oslobađa i priprema za jurnjavu sljedećeg dana.

Naš je drevni predak u osnovi bio poput nas. U svakom pogledu on je bio - mi. Da se rodi danas i odraste u obitelji srednjeg sloja mislim da ga ne biste mogli izdvojiti iz skupine njegovih suvremenih rođaka. Ali evo u čemu je problem. Sile koje su oblikovale njegov veliki mozak i uspravno tijelo nisu one koje suvremeni čovjek današnjice poznaje, ni najmanje. Naša tijela i umovi, oblikovani prije no što je izmišljeno vrijeme, danas su izloženi surovim silama koje drevni ljudi nisu poznavali. Zagađenje, iznimno stresni poslovi, pritisak višestrukih zadataka, visoka stopa razvoda, sati sjedenja pred računalom i potreba da se dnevno 'probave' negativne vijesti koje dijelimo s cijelim svijetom - sve su to nepoznati uzroci stresa s kojima se naši preci nisu morali suočavati čak ni prije stotinu godina.

Ustvrdimo li da smo stvorili grozničav svijet samo ističemo ono što je očito. Pokreće nas neutaživa potreba da popunimo sve praznine. Znanje je novi bog. Mi mislimo da, ako nešto poznajemo, to i posjedujemo i da imamo nad time vlast. A ako možemo nad nečime imati vlast to možemo upotrijebiti za daljnje širenje znanja i još veću kontrolu ili za zaštitu od zla - kako stvarnog tako i izmišljenog. Tako se naše kolektivno mišljenje odvija otprilike ovako: ako povećamo znanje o nečemu tada možemo povećati i nadzor nad time. Povećamo li nadzor nad nečime možemo to upotrijebiti da bismo unaprijedili znanje ili uklonili to kao prijetnju vlastitoj sigurnosti i stalnoj potrazi za znanjem. Vidite li to istančano ludilo koje je tako blisko upleteno u samo tkanje našeg mišljenja?

Ono što sami sebe moramo zapitati nije: "Kako mogu postići veću kontrolu!?" Primarno pitanje kojim bi se morao pozabaviti svatko od nas glasi: "Kako da se oslobodim potrebe za nadzorom?" Zašto osim osnovnih potreba za opstankom i udobnostima života trebamo zaraditi više novca, voziti brži automobil ili osjećati kako neizostavno moramo podijeliti svoje probleme s blagajnicom u supermarketu? Abraham Maslow kaže da imamo psihološku potrebu za nadzorom i u pravu je. Ali to potiče pitanje: "Što uzrokuje psihološku potrebu za nadzorom?" 

Potreba za nadzorom potječe od osjećaja da je nadzor potreban. Odnosno, mi se osjećamo izvan kontrole. Osjećaj može ili ne može biti osvješćen. Zapravo, najčešće i nije. Ali ona istančana, nesvjesna potreba da imamo nadzor nad situacijama hrani većinu naših želja koje nadilaze golo preživljavanje i osnovnu udobnost. (Naravno, znam da je ovaj model grubo pojednostavljenje zamršenih psiholoških interakcija koje nam se odvijaju u glavi, ali pratite me još malo i vidjet ćemo kud će nas to odvesti.)

Ego se izražava na dva moguća načina. Može mirovati, osjećati se razgaljeno i potpuno. To doživljavate kad se zagledate u nebo puno zvijezda ili kad se probudite i osjećate se usklađeno - kao da je sve na svijetu dobro. Drugi izraz ega je onaj koji doživljavamo 99% vremena. To je ego koji se osjeća prazno i pokušava tu prazninu zapuniti skupljajući oko sebe stvari i ljude koji ga privremeno čine potpunim.

"Privremeno" je ključna riječ. Kao da ego ne možemo umiriti trajno, zar ne? Kad kupimo novi automobil naš je ego potpuno zadovoljan sve dok se ne pojavi udubina na vratima ili ne stigne prva rata oplate. Otplativši posljednji obrok jedva čekamo da se riješimo toga automobila i kupimo novi. Novi automobil, novi posao, nova hrana, više novca, više vremena, više ljubavi - naš ego neumorno traži više iskustava, nova iskustva u ispraznom pokušaju da utiša onaj nejaki glasić odnekud iz dubine koji uporno šapće: "Još nisam (pot)pun." 

Frank Kinslow: Vežba naraslog prsta (odlomak iz knjige Tajna kvantnog življenja)

Vježba naraslog prsta

Podignite ruku tako da dlan bude okrenut prema vama i pronađite vodoravnu crtu ili boru na dnu dlana odnosno na vrhu ručnog zgloba. Pronađite istu takvu vodoravnu boru i na drugoj ruci. Postavite zglob do zgloba tako da dvije bore budu prislonjene točno jedna uz drugu. Sada pažljivo spojite dlanove i prste. Ruke bi vam morale biti savršeno sklopljene, kao u molitvi.

Pogledajte kako se preklapaju srednji prsti. Jednake su duljine ili je jedan kraći od drugog. Za ovu vježbu odaberite kraći prst. Ako su vam prsti jednaki odaberite lijevi ili desni, koji želite.

Razdvojite ruke i stavite ih na stol ili u krilo. Pogledajte srednji prst koji ste odabrali i postanite ga svjesni pa jednom pomislite: "Ovaj će prst narasti." Ne, nemojte micati prstom. Samo ga budite potpuno svjesni. Činite to punu minutu. Ne trebate mu više govoriti neka raste. Jednom je dovoljno. Samo osigurajte sve što je potrebno za prijelaz: usredotočenu svjesnost. Taj prst ima vašu potpunu pozornost cijelu minutu. To je sve!

Po isteku jedne minute ponovno izmjerite duljinu prstiju ravnajući se prema borama na zglobovima, točno kao i prije. I čiribu-čiriba: vaš je prst duži! Čudesno! Poput malog čuda. Sveti Augustin je poučavao: "Čuda se ne događaju u suprotnosti s prirodom nego samo suprotno onome što je u prirodi znano" Dakle, priviknite se na to. Kad "spoznate" tajnu svjesnosti izvodit ćete mala čuda svakog dana.

Prije Vježbe naraslog prsta rekli ste sami sebi što želite da se dogodi, zar ne? Imali ste samo jednu misao. "Ovaj prst će narasti." To se i dogodilo, bez nekog dodatnog, mentalnog ili fizičkog truda. Svjesnost je jedini sastojak koji ste dodali. Samo to nam i treba da nešto ostvarimo. Znam da je u ovo teško povjerovati, ali istina je, i to ćete sami sebi dokazati kad pročitate ovu knjigu. Svjesnost je glavni pokretač svega što znamo, vidimo i osjećamo, a kad toga postanete svjesni vaš će život teći bez napora kao rijeka što se spaja s morem svih mogućnosti.

Vratite se u mislima na trenutak kad ste shvatili da vam je prst duži. Što ste osjećali u tom trenutku? Jeste li bili iznenađeni? Jeste li osjetili neko strahopoštovanje i čuđenje? Čudo tako i djeluje na nas, zar ne? Probudi nas iz mjesečarenja. Na trenutak smo dirnuti, ozareni, nadahnuti. Ne bi li bilo predivno da možemo živjeti u stalnom čuđenju, poput nevina djeteta koje širom otvorenih očiju istražuje svijet? Znate što? Mi to i možemo. Albert Einstein je znao za tu tajnu. "Postoje samo dva načina na koje možete živjeti" - rekao je. "Jedan je kao da ništa nije čudo. A drugi je kao da je sve čudo."