Frank Kinslow: Kako postati sretan 2. ( odlomak iz knjige Tajna kvantnog življenja )

Frank Kinslow: Kako postati sretan, 2. deo

Možda mislite da taj osjećaj praznine nije dobar, ali on to zapravo jest. Baš kao što je i fizička bol dobra jer da ne osjećamo bol ne bismo znali da smo se ozlijedili. Zamislite da imate neurološku manu ili genetsku bolest anhidrozu i da ne možete osjetiti bol. (Anhidroza zapravo znači nemogućnost znojenja koja prati nemogućnost osjećanja boli.) Ne biste mogli mirno piti ili jesti vruću hranu čak i kad biste mogli, ne biste znali žvačete li i u zalogaju odreska i svoj jezik. Ne biste znali jeste li dobili ozebline od obične šetnje parkom, ili krvarite li kad biste udarili glavom o rub ormara. Bol je prirodan signal upozorenja da nešto nije u redu. Isto je i s osjećajem praznine. To je signal upozorenja da ono što radimo ne rješava problem.

Trudimo se utišati onaj tihi glasić koji nas podsjeća da nam nešto nedostaje u svakom smislu. Zapravo, suvremeni je čovjek neobično domišljat u pronalaženju načina da taj unutarnji glas uguši. Tehnologija je naš najveći alat i odlično se uklapa u mentalitet vrste "namami i preusmjeri" koji smo razvili da zadovoljimo glad za još više. Računalo za kojim sada sjedim savršen je primjer. Funkcionalno je, da, ali i - kad je povezano na internet - postaje jedna od najvećih igračaka koje je ljudska vrsta smislila. 

Kupovanje je drugi primjer. Koliko nas kupuje stvari koje uopće ne trebamo? Koliko vas se sjeća kamenčića kao kućnog ljubimaca, Pet Rock. Koliko vas ih još uvijek ima? Hajde, molim vas, priznajte. Nakon što ste masno platili kamen sličan onom iz vrta nećete ga tek tako baciti preko ograde. Kladim se da ga još uvijek imate negdje u podrumu.

Priklanjamo se oblicima zabave da bismo sami sebi odvratili pozornost od osjećaja praznine, usamljenosti i gubitka. Kupovanje, hrana, ekstremni sportovi, seks, televizija - popis se nastavlja u beskonačnost. Ne možemo čak niti uživati u plodovima svog truda jer nam se gotovo istog trenutka u mozak ušulja želja za većim i boljim modelom. Nikako ne uspijevamo ispuniti bezdan praznine pokušavajući ga zatrpati stvarima, mislima i osjećajima. To bi bilo kao da crveno svjetlo pokazivača ulja u automobilu prebojite crnim markerom tako da vas stalno ne podsjeća da imate malo ulja. Praznina, dosada, nemir i tjeskoba - poput fizičke boli - crvena su svjetla upozorenja. Pokušavaju nam signalizirati da nešto nije u redu. Poručuju nam da nam vanjska aktivnost neće osigurati unutarnji mir. Išli smo prema van da steknemo što više, no odgovor leži u drugom smjeru.

U čemu je, dakle, problem? Zašto osjećamo trajan poriv da postižemo i stječemo sve više i više? Problem je u tome što ne trebamo više. Trebamo manje. Zapravo, trebamo i manje od toga. Ne trebamo ništa. Znam da to zvuči ludo, ali istina je. Evo zašto. 

Kvantna fizika nam govori da život ima dvije strane: 1.) polje oblika i energije i 2.) Ništa(vilo) iz kojega sve to proizlazi. Zapravo, kvantna fizika nije na to ukazala prva. Svi duhovni tekstovi poput Veda i Upanišada, taoističkih i budističkih zapisa te kršćanske doktrine govore o praznini koja je postajala prije stvaranja. Pa što je u tome tako iznimno? Ispada da Ništavilo nije prazno. Pozorno me pratite, sada postaje zanimljivo. Sve stvorene stvari - zvjezdana prašina i antitvar i bubamare i lijepi snovi - postoje u relativnom svijetu oblika i energije. To polje oblika okružuje i prožima Ništavilo. Ništavilo ima sve sastavne elemente za popunjavanje našega kozmičkog postojanja beskonačnom množinom stvari, ali kao Ništavilo one još nisu poprimile oblik.

Kako znamo da Ništavilo postoji? Eto, i sveci i znanstvenici rekli su nam da postoji. David Bohm, teoretičar kvantne mehanike kojega je Einstein smatrao svojim intelektualnim sinom, nazvao je Ništavilo "implicitnim redom". Prva dva stiha Postanka navode: "U početku ... zemlja je bila bez oblika i prazna." jeka Ništavila odzvanjala je i prije 3000 tisuće godina u prvom retku Taittririja Upanišade: "Na početku, svijeta nije bilo."

Ali, Ništavilo nije moglo samo besposleno sjediti pa se upustilo u posao stvaranja. Prva mu je aktivnost bilo razmišljanje. Prva misao mu je bila o njemu samom. O čemu se i imalo razmišljati? Prva misao stvorila je osjećaj Jastva, tu neograničenu bit koju poznajete kao "ja". Onda je Ništavilo razmislilo o svim uistinu lijepim stvarima koje može stvoriti. U tom je času Ništavilo postalo nešto. Postanak dalje navodi. "I duh Božji lebdio je nad vodama. I reče Bog: 'Neka bude svjetlost!' I bi svjetlost." Taittririja Upanišada nas poučava istome: "Od ne-postojanja nastalo je Postojanje. Postojanje je od sebe stvorilo ja. Zato se zove Samo-stvoreno." Vidite, dakle, ideja daje Ništavilo stvorilo sve prisutna je već poduže vrijeme. A za to postoji i razlog. 

Kad ideju o Ništavilu pridodamo iskustvu o Ništavilu to na nas ima izuzetan učinak. Uklanja patnju. Tako je: Ništavilo iskorjenjuje tjeskobu, nevolju i nesreću. Uravnotežuje nesklad svake vrste te krijepi tijelo i duh. Ono je uistinu čudotvoran lijek za svaku bolest i ludilo čovječanstva koji sve rješava bez ikakva napora, uklanjajući potrebu za borbom i mučenjem. Kao univerzalna veličina odjeće - pristaje svima. Dakle, kad ego krene u potragu za ispunjenjem novom vezom ili novim automobilom mora sa sobom povesti Ništavilo ili će sve završiti na neželjen način tj. patnjom.

Ludo, zar ne? Mislimo da moramo oko sebe nagomilati što više stvari, bogatstva i prijatelja da bismo se osjećali potpunima. Ali kao što nam je svima poznato, sve što steknemo možemo i izgubiti. Svi poznajemo ljude koji su izgubili bogatstva i prijatelje za koje su nekoć mislili da im pripadaju za cijeli život. Patnju ne uzrokuje gubitak. Uzrokuju je strah od gubitka i čežnja za povratom onoga što smo izgubili. Stvari i ljudi nisu problem. Muku stvara ta vezanost uma za njih. Um se veže za stvari jer ne poznaje vrijednost Ništavila. Ako imate (nemate) Ništa nemate što izgubiti. Mislim da ovu posljednju tvrdnju ne treba objašnjavati.

Pogledajmo to u odnosu na mir. Kad smo mirni ne patimo, zar ne? Mir i strah ne mogu postojati u isti čas. Smiren um ne može pojmiti patnju. Potpuno su suprotni. Mir ne istiskuje strah i patnju, on im jednostavno ne dopušta da postoje u toj blagotvornoj okolini. Mir je neplodno tlo za strah. Koristit će nam da bolje razumijemo mir ako ikada želimo dokučiti bit patnje.

Što je mir? Ako na mir gledamo kao na izraz veće ili manje mentalne aktivnosti rekli bismo da je mir manje aktivnosti, zar ne? Kad se osjećate puni mira vaš um je tih, nije li tako? Zamislite da gledate zalaz sunca ili sjedite na panju u šumi za razliku od svađe sa šefom.